Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno...