ljubavne pjesme...

Samo pogled

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...

Prva ljubav

Prva ljubav nije bila bogzna što,
Sjedila u zadnjoj klupi, magarećoj.
Bila drska, vukla učitelje za nos,
Svaki dan izvela po jedan štos.

A, onda su došli problemi,
Svi me mrzili sudilo se meni.
A on je stao uz mene, da me štiti,
Nije me mogao jače voljeti.

Sada bježim, čim ga ugledam.
Svoje se prošlosti sramim...
I umjesto da se s njime smijem,
Ja druge dečke mamim....

Sada bježim, okrutnosti moja,
Što ako srce nije htjelo tako?
Ono je htjelo sasvim drugim putem,
Nitko ga više nije volio onako...

Sada dolaze novi, možda ljepši, pametniji,
Ali srce više nema mjesta za nikoga,
Prva ljubav još je tu u meni,
Prva ljubav, nestala bez traga...

Poljubac

Želim probati,
Al jednom zapravo.
Kakav okus ima taj poljubac
Što si ga njoj pred menom dao.

Želim okusiti, al, onako zbilja,
Kako je to kad si nečija.
Kako je to kad se potajno ljubiš iza škole.
Kako je to voljeti, kako je to biti voljen.

Želim znati
Kakav okus imaju tvoje usne.
Kako je to ljubiti se, žarko želim znati.
Žarko želim jedan poljubac ti dati.

Žudim za tim da me ljubiš, da me voliš.
Jer bez ljubavi mene srce boli.
Što meni vrijedi da želim, da se nadam.
Kad mi je bez tebe život tako jadan.

Ne želim više maštati o poljupcu.
Ne želim više gledati TV.
Jer svaki put kad se netko poljubi,
Ja sanjam tebe i mene.

Daj mi poljubac, daj mi barem mali!
Tebi to nije prvi, ionako.
Al meni će trajati vječno.
Jer prvi se ne zaboravlja tako lako.

Ukrast ću tvoju sjenku


..Noc u celiji - za Meli..

Cudno koliko te volim u nadolazecoj misli i tisini
nocas,
za kratko budem sav tvoj
onda misao mi zaledi i pogled zastane objesen o zidu,
pa tako trajem i trajem neko vrijeme,
vrijeme u nedogled,niciji i ni zasto moja draga...

U naricanju nacinjene nepravde koja me obuzima
tijelom cijelim,
nema one zari,nema ceznje o kojoj smo pricali,
a koju inace osjecam kad mislim nate...
Ovo ovdje sve je drugacije i put osjecanja se mijenja,
i strah da te imam,i strah da te nemam,
isti je...

Milo moje nek` mi te opet tu u krugu zacaranom,
i Bog neka je s tobom i s nama
jos samo u tebi trazim spokoj nemira,
mir da nastupi kao iskusenje svih preokreta,
kise i magle ova sivila jesenja, da suncu ustupe nebo,
ti da mi dodjes oci da ti ljubim crne,
dusu da mi cjelivas rijecima ljubavnim,
da mi pricas nesto i nevazno...bilo sta da mi kazes.. bilo sta

Ukrast cu tvoju sjenku-

Ukrascu tvoju sjenku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Biceš moj nacin odjevanja
svega njeznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbljedelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ceš se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove dijetinje duse. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mjestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vjetrom. Poslije cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipio, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.